Piše: Goran ĆETKOVIĆ
"Doći će vrijeme kada će ispred vas staviti hljeb i krst i reći: "Biraj"! Prorokovala je jedna sveta Ruskinja, Matrona Moskovska.
Upravo takva atmosfera vlada ovih dana Crnom Gorom, gdje se Svaki Crnogorac sprema da (ne)dolaskom na Trojičindanski pričest, potvrdi ili ospori zavjetnu vjernost najdugotrajućoj instituciji ovog naroda njenoj svetoj, sabornoj i apostolskoj crkvi.
Situacija više nije nejasna, pa je atmosfera i liturgijska i saborna i svečarska, jer konačno se dešava da nas neko okupi kao narod, narod kome je jasna prevara, kome je dosta zelenaško-bjelaških, partizansko-četničkih, Milo-Momirovskih i svih drugih zamki i frontova na kojim smo isfronclali svoje narodno tkivo, pretvoreni u nepomirljive neprijatelje, iako smo iz iste kuće, iste krvi i genetike, iste prošlosti i tradicije.
Poslednji stepenik je pred sunovrat, jasno je svima. Nismo ni zaslužili da imamo Crkvu, ako je ne možemo odbraniti:
"Muž je branič žene i đeteta/ narod branič Crkve i plemena"!
Prokletstvo 20. vijeka nije rušilo naš narod samo po broju mrtvih, iako se radi o milionima.
Pomor našeg naroda je snažniji u degradaciji svega što nas čini narodom, posebno naše veličanstvene etike i epike, kakve nema ni Evropa ni svijet. Nije kosovski zavjet nonšalantno određen cilj marketinških stručnjaka, već vrhunski ratni cilj Novog svjetskog poretka u pokušaju.
Od komunističkog agresivnog ateizma, rigoroznijeg od otomanskog agresivnog islama, još je gori Đukanovićev državoliki klon, rob Novog svetskog poretka i glavni hulitelj na jedine narodne vrijednosti. Rušenje Kapele na Lovćenu, antivcivilizacijski je čin, čiji korjeni sežu u Njegoševoj dalekovidosti i vatikanskom shvatanju značaja zaposjedanja Lovćena. U rušenju kapele, Zakon o otimanju crkvene imovine nalazi svoj najsnažniji podstrek.
Od kapele, pa do drugih Svetih Hramova marširaju već bemaksi, geneksi, ceneksi, karneksi, mutanti... spremajući mašine za obračun sa "retrogradnim" pravoslavljem, "jedinom kočnicom pred zapadnim blagostanjem".
Ubrzanje anticrkvene aktivnosti Mila Đukanovića i nešto nalik prijetnji, izrečenoj na nikšićkoj konvenciji, ne dovode u pitanje uvjerenje da je Kneževićeva koverta već naplaćena novom amnestijom guvernera Đukanovića, koji zauzvrat treba Pravoslavlju i Srpstvu da zada odlučujući udarac.
Utvrdili smo odavno da je Milo Đukanović spreman na sve kako bi odbranio privatne tekovine vladavine, koje se kažu odavno mjere milijardama. Ali je konačno uspio i da se preračuna da će mu i ovaj posao kao i oni brojni odranije ostati bez otpora.
Srbi i Crnogorci neće dozvoliti da zaživi Zenkin zakon. Mnogo bi bilo da to iko očekuje od njih.
Svaki dogovor na uštrb crnogorske državnosti, suvereniteta, integriteta, tradicije i volje većinskog naroda u Crnoj Gori, otpašće sa odlaskom diktatora. Neka to uzme u obzir i ambasada na Kruševcu i ona nema i bezglasna kod Vezirovog mosta i ona bratska ispod Gorice, kad trguju da ne prave račun bez srpskog naroda. Neka to upamte i naši sugrađani iz drugih narodnih skupina. Pošteno je.
Samo u poslednjem vijeku, posebno u nekoliko zadnjih decenija, Srbi u Crnoj Gori su dali veličanstven primjer bratskog strpljenja i trpljenja.
Srbi su najzaslužniji narod u Crnoj Gori za mir u državi. Srbi su jedini branili svaku našu državu i zbog toga kažnjeni, umjesto da budu bar pohvaljeni. Braniće Srbi i Crnu Goru neodstupno, jer je to jedini odgovor koji bi im dali njihovi preci da ih mogu pitati. Srbi iz Crne Gore nemaju drugu državu osim ove i ovakve Crne Gore, niti drugi smisao postojanja od njenog očuvanja.
Na prag kućnog mira smo stavili zajedničku državu sa Srbima u Srbiji i drugim sunarodnicima širom Balkana. Prećutali smo i istrpjeli referendumsku prevaru, sve izborne prevare, monstatove falsifikate, prosvetne elsperimente, začinjene bogaćenjem izdajnika i kovertita!
Doživjeli smo da nam se predsjednik Crne Gore uneredi u svaki crnogorski podvig, naposletku i onaj vjekovni pokosovski, koji nas je popeo na Lovćen da odatle sanjamo slobodu i našu veliku Imperiju. Tako se Crna Gora, sva kipteći od Kosova u sebi, našla na prvom mjestu priznanja zločinačke narko-države, nastala na nasilju i torturi nad Srbijom i Crnom Gorom, a na istoj strani sa lažovima, zlikovcima, trgovcima organa, narkotika i oružja... Ponizio nas "rođeni predsjednik", još uvijek ljut na sve koji se nisu odrekli Kosova i Crne Gore, na sve koji neće da izdaju u ime "svijetle budućnosti".
Naposletku, postali smo i NATO država. iako nismo oprostili žrtve, otimanje, bombardovanje i trajno zagađenje vazduha i vode, Đukanović nas je samo servirao okupatoru, bez grama savjesti. Bez otpora smo dopustili da se sa našim svetim tradicijama sprda neki Adnan Čirgić, Nikolaidisi, i ostali nepomenici... Da se u sred crnogorske skupštine i po ulicama njenih gradova veličaju zlikovci pod barjacima Velike Albanije. Pljuje se na Rusiju, na sve srpsko, na sve crnogorsko, "istoričari" rade kao rudari na izokretanju istorijskog saznanja, sve je laž kuda se god okrenemo.
Ne smijemo zaboraviti da smo do litice do koje nas je doveo režim u Crnoj Gori, putovali preko malih, jadnih, kupljenih, pokradenih, potplaćenih i nadasve nečasnih kompromisa.
Svaka je bruka u Crnoj Gori dobila pasoš.
Na Trojičindan, ispred Hrama Hristovog Vaskrsenja, svi prisutni će doći da poruče istinu i da kažu da nema više kompromisa.
Nema te sile na zemlji, nema tog "višeg cilja" pred kojom će Crnogorci pljunuti na Krst i svoju Crkvu.
Nije crnogorska nesreća samo opasna namjera naše braće da zatru kulturu, tradiciju i kosovsku kičmu Crne Gore. Naša je nesreća višestruka i na onoj strani koja barjači trobojkama, kao svaka druga navijačka grupa. Treba zamoliti pozivare koji se umnožavaju, sve intelektualce, političare, književnike i ostale koji misle da su pozvani da tumače situaciju, da ne larmaju sa pozivima, tumačenjima, zakletvama i kletvama, jer prebrukaše više. Takvi pozivi imaju zadah trulih kompromisa i jalovih rabota.
Neka "Skupština o Trojčinu dne" posluži "liderima" da čuju nešto od svog naroda, neka ostanu po strani, neka u subotu ne stoje u prvom redu, neka se pričeste poslednji, neka puste svoj narod da se pričesti prvi, neka urade kao Njegoševi glavari koji su se "makli u stranu, dok narod kolo vodi"
Kad Mitropolit poziva treba svi da zaćutimo i čujemo šta će nam poručiti.
Da čujemo šta će reći pastir crnogorski, utemeljen i ukrovljen u Crnoj Gori, njen čuvar, sa bremenom kakvo nisu poznavali njegovi slavni i sveti prethodnici na tronu cetinjskom, crnogorsko-primorskom, brdskom, skenderijskom. Mitropolit je kao nijedan prije njega opravdao zvanje Čuvara Sveštenog Trona Pećkog. Mitropolija crnogorsko-primorska i eparhija budimljansko-nikšićka su najzdravije košnice Srpske pravoslavne crkve. Njih da čujemo, Đukanović je svoje već rekao. Valja se pričestiti, Vidovdan se bliži.
(Autor je predsjednik Udruženja novinara Crne Gore)
